VLADAVINA PRAVA I EKONOMSKA NUŽDA U “POSTDEMOKRATSKOM IZVRŠNOM FEDERALIZMU”: NEKA USTAVNA PITANJA EURO-KRIZE

The author analyzes EU’s response to the ongoing economic crisis, focusing on the problem of legislative and institutional fragmentation. She argues that the authoritarian crisis management – fueled by “crisis” discourse - subverted democratic accountability by its reliance on executive discretion and intergovernmentalism. Through an analysis of European Court of Justice’s case law as well as a close look at the exact workings and implications of European Central Bank’s ultra vires actions, she shows how Lisbon Treaty was sacrificed to the exigency of creating an Ersatz Union law more pliable to the immediate concerns of reforming the EMU. She holds that the intergovernmental instruments not only “unconstitutionally” requisitioned the involvement of EU institutions, but also established a political administration unresponsive to democratic accountability, damaging the legitimacy of the Union. The resulting subjugation of the political and social constitution to economic conditions threatens an abdication of law and undermines the integrity of the Union legal order.Autorica analizira odgovor Europske unije na još uvijek aktualnu ekonomsku krizu, usredotočujući se na problem zakonodavne i institucionalne fragmentacije. Tvrdi da autoritarno upravljanje krizom – poticano rječnikom „stanja nužde“ – podriva demokratsku odgovornost svojim oslanjanjem na izvršnu diskreciju i intergovernmentalizam. Kroz analizu jurisprudencije Suda Europske unije i uz pogled izbliza na točno funkcioniranje i implikacije ultra vires djelovanja Europske središnje banke, pokazuje kako je Lisabonski ugovor žrtvovan u ime nužde stvaranja Ersatz prava Unije, koje bolje odgovara neposrednim potrebama reformiranja Ekonomske i monetarne unije. Drži da su intergovernmentalni instrumenti ne samo “protuustavno” rekvirirali sudjelovanje institucija EU, već i da su naštetili legitimitetu Unije uspostavivši političku upravu netaknutu zahtjevima demokratske odgovornosti. Posljedično podčinjavanje političkog i socijalnog ustava onom ekonomskom dovodi do abdikacije prava i podrivanja integriteta pravnog poretka Unije